Krađa struje – krađa akomulatora – teška i laka krađa

Krađa je narodski rečeno neovlašćeno prisvojanje tuđe imovine bez pristanka vlasnika te imovine. To znači da neko uzima ili koristi tuđu imovinu, bez dopuštenja vlasnika. Pored toga on to čini sa namerom da zadrži tu imovinu za sebe ili da je preproda drugoj osobi.

Krađa
Krađa

Krađa struje

U sudskoj praksi zauzet je stav da i struja predstavlja pokretnu stvar. Prema tome i neovlašćeno oduzimanje odnosno korišćenje električne energije preko elektrodistributivne mreže u nameri pribavljanja protivpravne imovinske koristi sebi ili drugome predstavlja krivično delo krađa iz čl. 203 KZ. Oblici krađe struje su raznovrsni ali se suštinski krađa struje vrši tako što se električna energija koristi a da to ne registruje merni uređaj.

U praksi se javljaju slučajevi kada se korisnik priključi na elektrodistibutivni mrežu mimo mernog uređaja ili se manipuliše mernim uređajem.

Manipulisanje brojilom za merenje potrošnje električne energije u praksi se vršilo raznim izmenama u samom brojilu ( zamena nule i faze ) ali i korišćenjem nekih pomagala kao što su magneti.

Električna energija se koristila mimo mernog uređaja tako što su električni uređaji bili povezani direktno na kabl koji dolazi do kuće ili zgrade pre mernog uređaja. U praksi je bilo slučajevi gde su učinioci to činili na lako uočljiv način povezivanjem kabla od kuće do bandere. Međutim, bilo je i onih koji su to činili u zidu kuće, stavljajući prekidače preko kojih su mogli da uključuju i isključuju takvo trošenje energije.

Dokazi za krađu struje

Elekrodistribucija povremeno vrši konktrole mernih uređuja. Takođe postupa i po prijavma građana za krađu struje. Radnici elektrodistribucije imaju specijalne uređuje kojima mogu otkriti krađu struje i kablove u zidovima preko kojih se krade struja. Međutim, za dokazivanje ovog krivičnog dela veoma je bitno zakonito pribaviti i obezbediti dokaze. Kao jedno od spornih pitanja postavlja se pitanje da li su radnici elektrodistribucije ovlašćeni da ulaze u dvorišta i kuće korisnika.

Prilikom ulaska radnika elektrodistribucije u stan korisnika treba imati u vidu krivično delo narušavanje nepovredivosti stana iz čl. 139 KZ. Ovo krivično delo čini onaj ko neovlašćeno prodre u tuđ stan ili tuđe zatvorene prostore ili se na zahtev ovlašćenog lica iz tog stana ili prostora ne udalji.

Ukoliko radnici elektrodistribucije ulaze u stan korisnika tragajući za skrivenim kablovima ova radnja bi se mogla tretirati kao pretres stana. U tom slučaju, treba imati u vidu odredbe čl. 152 ZKP da se pretresanje stana i drugih prostorija preduzima na osnovu naredbe suda ili izuzetno bez naredbe, na osnovu zakonskog ovlašćenja.

Koji su to izuzetni slučajevi da se pretres vrši bez naredbe suda propisano je čl. 158 ZKP.

Javni tužilac ili ovlašćena službena lica policije mogu izuzetno bez naredbe suda ući u stan i druge prostorije i bez prisustva svedoka preduzeti pretresanje stana i drugih prostorija ili lica koja se tu zateknu:

1) uz saglasnost držaoca stana i druge prostorije;

2) ako neko zove u pomoć;

3) radi neposrednog hapšenja učinioca krivičnog dela;

4) radi izvršenja odluke suda o pritvaranju ili dovođenju okrivljenog;

5) radi otklanjanja neposredne i ozbiljne opasnosti za ljude ili imovinu.

U praksi se kao sporno može javiti i vreme neovlašćenog korišćenja ečelektrične energije pa samim tim i iznos pribavljene protivpravne imovisnke koristi. Može biti sporno i koga optužiti u sitacija kada u objektu žive više lica, generacija ili porodica.

Treba napomenuti da krađa struje takođe može predstavljati krivično delo teška krađa. Ovo će biti slučaj kada iznos pribavljene protivpravne imovinske koristi odnosno ukradene struje pređe iznos od 450.000,00 dinara. U tom slučaju bi bila zaprećena kazna zatvora od jedne do osam godina.

Pretres stana bez odobrenja suda

U slučaju kada okrivljeni, kao držalac stana, zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija potpiše bez primedbi, pri čemu potpiše i deo zapisnika o pretresanju u kojem stoji da postoji saglasnost držaoca stana, takav pretres iako je učinjen bez naredbe suda može predstavljati zakoniti dokaz. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni kasacioni sud u svojoj presudi Kzz 23 / 2023.

Krađa akumulatora

Krađa akumulatora se takođe može podvesti pod krivično delo krađa iz čl. 203 KZ, ali i pod krivično delo teška krađa iz čl. 204 KZ. Međutim, u pojedinim slučajevima krađa akomulatara može predstavljati i krivično delo sitna krađa iz čl. 210 KZ.

U praksi je bilo slučajeva da optuženi nije mogao da upali svoje vozilo zbog neispravnog vozila. Potom je iz drugog vozila ukrao polovan akumulator čija vrednost je bila ispod 5.000,00 dinara i stavio ga u svoje vozilo. Kako nije oduzeo ništa drugo iz vozila oštećenog zaključak suda je bio da je učinilac išao za tim da pribavi malu imovinsku korist te da njegove radnje predstavljaju sitnu krađu. Slična je situacija kada su učinioci sa otpada oštećenog gde se nalazilo stotinak starih akumulatora odneli samo jedan iako su imali mogućnost da oduzmu veći broj.

Zanimljiv slučaj sitne krađe akumulatora je bio kada su učinioci kroz prozor lokala videli stari akumulator sa sitnim otpadnim gvožđem. Ušli su u lokal preko noći, kada u njemu nije nikoga. U lokalu su bila skladištena nova muška odela a u jednom ćošku akumulator i otpadno gvožđe koji su očogledno bili spremni za bacanje što je potvrdio i oštećeni. Iako su imali mogućnost da ukradu i ova odelo učinioci su odneli samo akumulator i sitno otpadno gvožđe čija vrednost nije bila ni 1.000,00 dinara.

Kao najčešći izvršioci ove krađe javljaju se tzv. sakupljači sekundarnih sirovina. Upravo kod krađa kod kojih se kao izvršioci javljaju ova lica dolazi do spornih pritanja u sudskoj praksi. Bilo je slučajevi da su optuženi za ovu krađu bili oslobođeni od optužbe zbog stvarne zablude u situacijama kada je iz objektivnih okolnosti i njihovih odbrana proizilazilo da su verovali da se radi o napuštenoj stvari.

Da bi ste sprečili krađu akumulatora najbolje je da vozilo parkirati na sigurnom i osvijetljenom mestu. Takođe možete koristiti sigurnosne kamere i alarm.

Krivično delo krađa u zakonodavstvu Republike Srbije

Krivično delo krađa prema Krivičnom zakoniku RS čini onaj ko tuđu pokretnu stvar oduzme drugom u nameri da njenim prisvajanjem sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist. Za ovo krivično delo zaprećena je novčana kazna ili zatvor do tri godine. Ista kazna zaprećena je i za pokušaj krađe.

Bitno je razgraničiti da nije svako oduzimanje tuđe pokretne stvari krivično delo krađa iz čl. 203 KZ. Kao što se iz date definicije zaključuje bitan element ovog krivičnog dela je namera da se prisvajanjem stvari sebi ili drugome pribavi imovinska korist. Tako ovo krivično delo neće postojati ako nema ove namere.

Bilo je različitih slučajeva u praksi kada se oduzimanje tuđe pokretne stvari nije smatralo krađom. Ukoliko neko oduzme tuđu pokretnu stvar sa namerom da se posluži i vrati je vlasniku neće postojati ovo krivično delo. Međutim, u tom slučaju može postojati krivično delo oduzimanje tuđe stvari iz čl. 211 KZ. ( Ovo krivično delo čini onaj ko bez namere pribavljanja imovinske koristi protivpravno oduzme tuđu pokretnu stvar.)

Neko može samovlasno oduzeti pokretnu stvar koja se nalazi kod drugoga smatrajući da ima pravo na tu stvar. Tada se može raditi o krivičnom delu samovlašće iz čl. 330 KZ. Ovo krivično delo vrši onaj ko samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada.

Ako je neko bez pristanka ovlašćenog lica koristio tuđe motorno vozilo, bez namere da ga prisvoji, takođe neće postojati krivično delo krađa. U ovom slučaju radi će se o krivičnom delu neovlašćeno korišćenje tuđeg vozila iz čl. 213 KZ.

Na posletku treba napomenuti da lice koje oduzme tuđu stvar može biti oslobođeno optužbe da je izvršilo krivično delo krađa i ako je bilo u zabludi u pogledu toga čija je ta stvar. Tako je u praksi bilo oslobađajućih presuda u situaciji kada je učinilac opravdano verovao da se radi o napuštenoj stvari.

Namera učinioca se dokazuje na osnovu objektivnih okolnosti. To je najčešće način na koji se onaj koji je oduzeo tuđe pokretne stvari ophodio prema tim stvarima. Ako je učinilac oduzete cigarete odmah prodao jasno je da mu je namera bila da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist. Ovu nameru tužilac u svakom konkretnom slučaju mora da dokaže na sudu.

Teška krađa

Teška krađa je izvršena kada je krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih zgrada, stanova, soba, kasa, ormana ili drugih zatvorenih prostora. Teška krađa je i kada je krađa izvršena savlađivanjem mehaničkih, elektronskih ili drugih većih prepreka. U praksi se najčešže sreću slučajevi provaljivanja u zatvorene prostore kada učinioci korišćenjem podesnog predmeta i upotrebom fizičke sile oštete uređaje za zaključavanje.

Teška krađa je izvršena i kada je krađa izvršena od strane grupe.  Grupa je najmanje tri lica povezanih radi trajnog ili povremenog vršenja krivičnih dela koja ne mora da ima definisane uloge svojih članova, kontinuitet članstva ili razvijenu strukturu.

Ukoliko je krađa izvršena na naročito opasan ili naročito drzak način takođe će predstavljati tešku krađu. Najčešći slučajevi ovakve teške krađe u praksi su kada učinilac žrtvi istrgne zlatni lanac sa vrata ili novčanik iz ruke.

Kada je krađa izvršena od strane lica koje je pri sebi imalo kakvo oružje ili opasno oruđe radi napada ili odbrane i takva krađa će predstavljati tešku krađu.

Pod teškom krađom se podvodi i krađa za vreme požara, poplave, zemljotresa ili drugog udesa, kao i kada se iskorišćava bespomoćnost ili drugo teško stanja nekog lica.

Postojaće krivično delo teška krađa i ako vrednost ukradenih stvari prelazi iznos od četristopedeset hiljada dinara. Ovo krivično delo će postojati, bez obzira na vrednost ukradene stvari, ako ukradena stvar predstavlja kulturno dobro, odnosno dobro koje uživa prethodnu zaštitu ili prirodno dobro ili ukradena stvar predstavlja javni uređaj za vodu, kanalizaciju, toplotu, gas, električnu ili drugu energiju ili uređaje sistema javnog saobraćaja i veza, odnosno delove tih uređaja.

Zaprećena kazna za učinioca opisanih teških krađa je zatvor od jedne do osam godina. Međutim, ukoliko je ovo krivično delo izvršeno od strane organizovane kriminalne grupe ili ako vrednost ukradenih stvari prelazi iznos od milion i petsto hiljada dinara, zaprežena je kazna od dve do deset godina.

Sitna krađa

Ako vrednost ukradene stvari ne prelazi iznos od pet hiljada dinara, a učinilac je išao za tim da pribavi malu imovinsku korist, takva krađa će se smatrati sitnom krađom.

Ovde treba odmah razjasniti da nije samo bitno da iznos ukradene stvari ne prelazi iznos od pet hiljada dinara. Potrebno je i da je učinilac išao za tim da pribavi malu protipravnu imonisku korist. Ako se iz objektivnih okolnosti u konkretnom slučaju zaključuje da učinilac nije išao za tim da pribavi malu protivpravnu imovinsku korist radi će se o krivičnom delu krađa iz čl. 203 KZ ili krivičnom delu teška krađa iz čl. 204 KZ, čak i kada iznos ukradene stvari ne prelazi pet hiljada dinara.

Kada je učinilac ukrao novčanik i iz novčanika oduzeo sav novac koji je našao ne može se raditi o sitnoj krađi. Iz činjenice da učinilac oduza novčanik pri čemu ne zna koliko u njemu ima novca te da oduzima sav novac može se zaključiti da nije išao za tim da pribavi malu protipravnu imonisku korist. S druge strane ako je učiniocu bilo dostupno oduzimanje i vrednijih stvari ali i pored toga njih nije oduzeo može se zaključiti da je išao za tim da pribavi malu protipravnu imovinsku korist. To je na primer slučaj kada je učinilac iz prodavnice u kojoj je bila otvorena kasa sa novcem oduzeo samo 1.000,00 da bi kupio da jede.

Za sitnu krađu, kada je izvršena na štetu privatne imovine, gonjenje ne preduzima javni tužilac po službenoj dužnosti. Zbog toga veliki broj građana smatra da se za sitnu krađu krivično ne odgovara. Međutim, to nije tačno. I kradljivac čokolade u supermarketu može biti krivično gonjen pred sudom za krivično delo sitna krađa iz čl. 210 KZ. Za ovo krivično delo zaprećena je novčana kazna ili kazna zatvora do šest meseci. Stvar je u tome što se u slučaju kada je sitna krađa izvršena na štetu privatne imovine gonjenje preduzima po privatnoj tužbi. To znači da oštećeni mora podneti sudu optužni akt – privatnu tužbu i zastupati privatnu tužbu pred sudom. Trgovački lanci često angažuju advokate koji gone učunioce ovog krivičnog dela privatnim tužbama. To čine najčešće iz razloga da ne bi ponavljali ovo krivično delo u njihovim objektima.

U krivičnim postupcima za sitnu krađu troškovi postupka mogu biti i od 100.000, 00 do 300,000,00 dinara. Obavezivanje okrivljenog da plati ove troškove je često mnogo teže za njega nego sama sankcija.

Sudijski pripravnik Zoran Nikić