Zabrana prilaska i komunikacije – kako zahtevati izricanje

Zabrana prilaska i komunikacije je mera kojom se ograničava kontakt između dve osobe. Cilj ove mere je zaštita žrtve ali i nesmetano vođenje krivičnog postupka. Ova mera se izriče u situacijama u kojima jedna osoba ugrožava ili uznemirava drugu osobu. To može biti u slučaju nasilja u porodici, proganjanja, zlostavljanja, uznemiravanja na radnom mestu ili putem interneta. Koji uslovi treba da budu ispunjeni? Kada i kako se može zatevati izricanje ove zabrane?

Zabrana prilaska i komunikacije
Zabrana prilaska i komunikacije

Šta je zabrana prilaska i komunikacije

Čak četiri zakona u Republici Srbiji na različite načine regulišu zabranu prilaska i komunikacije. Ovim zakonima propisane su mere koje se različito nazivaju ali sve one suštinski predstavljaju zabranu prilaska i komunikacije. One se razlikuju po dužini trajanja, posledicama kršenja ali i državnim organima koji ih izriču. Za razumevanje ove zabrane potrebno je razjasniti sva četiri slučaja. Samo na taj način žrtva može razumeti kada, od koga i koju od ovih mera inicirati. To su :

  • Hitna mera privremene zabrane učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj
  • Mere zaštite od nasilja u porodici prema Porodičnom zakonu
  • Zabrana prilaženja, sastajanja ili komuniciranja sa određenim licem i posećivanja određenih mesta
  • Mera bezbednosti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenim

1. Hitna mera privremene zabrane učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj

Ova mera je propisana Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici. Ona može biti posebno efikasna kod psihičkog nasilja. O psihičkom naselju više možete čitati u članku PSIHIČKO NASILJE U PORODICI KAZNE I PRIMER KRIVIČNE PRIJAVE (mojaprava.com)

Postupanje policije

Ova mera se primenjuje kod prijave krivičnog dela nasilje u porodici i na saradnju u sprečavanju nasilja u porodici (čl. 24-27 Zakona o sprečavanju nasilja u porodici) u krivičnim postupcima za krivična dela pobrojana u nastavku. Predstavlja meru zaštite žrtve od daljeg vršenja psihičkog ili fizičkog nasilja. Ukoliko neko trpi nasilje potrebno je da podnese krivičnu prijavu ili prosto telefonskim putem o tome obavesti policiju. Kada žrtva prijavi nasilje policijski službenik izlazi na lice mesta radi procene rizika. Ako posle procene rizika ustanovi neposrednu opasnost od daljeg nasilja, nadležni policijski službenik izriče ovu meru učiniocu. On donosi naređenje kojim izriče hitnu meru učiniocu koji je doveden u nadležnu organizacionu jedinicu policije. Policijski službenik može izreći meru privremenog udaljenja učinioca iz stana i meru privremene zabrane učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj.

Kada policijski službenik donese naređenje on ga uručuje licu kome je hitna mera izrečena. Ukoliko učinilac odbija prijem naređenja zakon je predvideo rešenje. Policijski službenik sastavlja o tome belešku. Time se smatra da je naređenje uručeno.

Nadležni policijski službenik dostavlja naređenje, osnovnom javnom tužiocu na čijem području se nalazi prebivalište odnosno boravište žrtve. Žrtva nasilja pismeno se obaveštava o vrsti hitne mere koja je izrečena.

Okolnosti na koje treba ukazati policijskom službeniku

Ako postoje okolnosti koje ukazuju na sledeće moguće rizike njih treba saopštiti policijskom službeniku. To su

  • da je mogući učinilac ranije ili neposredno pre procene rizika učinio nasilje u porodici ili drugo krivično delo
  • da je spreman da ga ponovi,
  • da je pretio ubistvom ili samoubistvom,
  • poseduje oružje,
  • da je mentalno bolestan ili zloupotrebljava psihoaktivne supstance,
  • da postoji sukob oko starateljstva nad detetom ili oko načina održavanja ličnih odnosa deteta i roditelja koji je mogući učinilac,
  • da je mogućem učiniocu izrečena hitna mera ili određena mera zaštite od nasilja u porodici,
  • da žrtva doživljava strah

Pored toga policijskom službeniku treba ukazati i na to kako žrtva procenjuje rizik od nasilja.

Postupanje javnog tužioca

Posle prijema obaveštenja javni tužilac vrednuje procenu rizika nadležnog policijskog službenika. Ako ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, dužan je da sudu podnese predlog da se hitna mera produži. Ovaj predlog mora podneti u roku od 24 časa od časa uručenja naređenja licu kome je izrečena hitna mera.

Uz predlog, osnovni javni tužilac dostavlja sudu i procenu rizika nadležnog policijskog službenika. Pored ove procene dostavlja svoje vrednovanje njegove procene rizika i druge dokaze koji ukazuju na neposrednu opasnost od nasilja.

Postupanje suda

Predlog da se hitna mera produži podnosi se osnovnom sudu na čijem području se nalazi prebivalište, odnosno boravište žrtve. O predlogu odlučuje sudija pojedinac.

Sud može produžiti ovu meru ili odbiti predlog kao neosnovan. Sud produžava hitnu meru ako posle vrednovanja procene rizika nadležnog policijskog službenika, ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici. Tom prilikom sud ceni vrednovanje procene rizika koje je učinio i osnovni javni tužilac, ceni priložene dokaze i tvrdnje iz predloga osnovnog javnog tužioca. Sud tom prilikom ceni i izjašnjenje lica kome je hitna mera izrečena.

Rešenje o predlogu donosi se bez održavanja ročišta, u roku od 24 časa od prijema predloga da se hitna mera produži.

Koliko može trajati zabrana prilaska i komunikacije kao hitna mera

Hitna mera koju izriče nadležni policijski službenik traje 48 časova od uručenja naređenja. Sud može hitnu meru produžiti za još 30 dana.

Kazna kada se prekrši zabrana prilaska kao hitna mera

Kršenje izrečene hitne mere sankcioniše se kao prekršaj. Zakon propisuje da će se lice koje prekrši hitnu meru koja mu je izrečena ili produžena kazniti kaznom zatvora do 60 dana. Međutim, to ne znači da će u svakom slučaju kršanja ove mere biti i izrečena kazna zatvora. Sud prilikom izricanja kazne može ublažiti ovu kaznu i izreži novčanu kaznu ili rad u javnom interesu. Sud može ublažiti kaznu ukoliko se prilikom odmeravanja kazne utvrdi da prekršajem nisu prouzrokovane teže posledice.

Važno je napomenuti da se izrečena kazna može sprovesti i pre pravnosnažnosti presude. To znači da lice kome je izrečena kazna zatvora može dobiti poziv za izdržavanje kazne zatvora iako je na odluku suda izjavilo žalbu.

Kod kojih krivičnih dela se još može izreći hitna mera

Iako se ova mera pre svega izriče u slučajevima krivičnog dela nasilja u porodici ona se primenjuje i na saradnju u sprečavanju nasilja u porodici (čl. 24-27 Zakona o sprečavanju nasilja u porodici) u krivičnim postupcima za druga krivična dela. To su :

1) proganjanje (član 138a Krivičnog zakonika);

2) silovanje (član 178. Krivičnog zakonika);

3) obljuba nad nemoćnim licem (član 179. Krivičnog zakonika);

4) obljuba nad detetom (član 180. Krivičnog zakonika);

5) obljuba zloupotrebom položaja (član 181. Krivičnog zakonika);

6) nedozvoljene polne radnje (član 182. Krivičnog zakonika);

7) polno uznemiravanje (član 182a Krivičnog zakonika);

8) podvođenje i omogućavanje vršenja polnog odnosa (član 183. Krivičnog zakonika);

9) posredovanje u vršenju prostitucije (član 184. Krivičnog zakonika);

10) prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnih lica za pornografiju (član 185. Krivičnog zakonika);

11) navođenje deteta na prisustvovanje polnim radnjama (član 185a Krivičnog zakonika);

12) zapuštanje i zlostavljanje maloletnog lica (član 193. Krivičnog zakonika);

13) nasilje u porodici (član 194. Krivičnog zakonika);

14) nedavanje izdržavanja (član 195. Krivičnog zakonika);

15) kršenje porodičnih obaveza (član 196. Krivičnog zakonika);

16) rodoskvrnuće (član 197. Krivičnog zakonika);

17) trgovina ljudima (član 388. Krivičnog zakonika);

18) druga krivična dela, ako je krivično delo posledica nasilja u porodici.

2. Mere zaštite od nasilja u porodici prema Porodičnom zakonu

Ove mere zaštite regulisane su Porodičnim zakonom. Prema ovom zakonu protiv člana porodice koji vrši nasilje sud može odrediti jednu ili više mera zaštite od nasilja u porodici. Njima se privremeno zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članom porodice. Neke od tih mera su suštinski zabrana prilaska i komunikacije.

Mere zaštite od nasilja u porodici su:

  • izdavanje naloga za iseljenje iz porodičnog stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
  • izdavanje naloga za useljenje u porodični stan ili kuću, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
  • zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti;
  • zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice;
  • zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice.

Tužba za zabranu prilaska i komunikacije

Za razliku od hitnih mera radi izricanja navedenih mera zaštite od nasilja u porodici potrebno je podneti tužbu.

Ovu tužbu mogu podneti: član porodice prema kome je nasilje izvršeno, njegov zakonski zastupnik, javni tužilac i organ starateljstva. To znači da ukoliko je oštećeno maloletno lice tužbu može podneti roditelj ili staratelj kao njegov zakonski zastupnik.

Prestanak navedenih mera može tražiti lice prema kome su određene. U tom slučaju takođe mora podneti tužbu.

Važno je napomenuti da postupak po ovoj tužbi spada u naročito hitne postupke. U tom smislu zakonom su predviđeni rokovi u kojima sud mora da postupa. Prvo ročište zakazuje se tako da se održi u roku od osam dana od dana kada je tužba primljena u sudu. Drugostepeni sud dužan je da donese odluku u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljena žalba. Takođe je važno napomenuti da sud nije vezan zahtevom u tužbi u pogledu izracanja mere. Sud može odrediti i meru zaštite od nasilja u porodici koja nije tražena ako oceni da se takvom merom najbolje postiže zaštita.

Za žrtvu je bitno i da žalba ne zadržava izvršenje presude o određivanju ili produženju mere zaštite od nasilja u porodici.

Koliko može trajati mera zabrana prilaska i komunikacije kao mera zaštite prema Porodičnom zakonu

Za razliku od hitnih mera ove mere zaštite od nasilja u porodici mogu trajati najviše godinu dana. Mera zaštite od nasilja u porodici može prestati pre isteka vremena trajanja ako prestanu razlozi zbog kojih je mera bila određena.

3. Zabrana prilaženja, sastajanja ili komuniciranja sa određenim licem i posećivanja određenih mesta

Za razliku od mera zaštite prema Porodičnom zakonu koje se izriče samo u slučajevima nasilja u porodici ova mera se može izreći i kod drugih krivičnih dela. Potrebno je da žrtva prilikom podnošenja krivične prijave inicira kod javnog tužioca i izricanje ove mere. Zbog toga je značajno u krivičnoj prijavi navesti i okolnosti iz kojih proističu uslovi za izricanje ove mere.

Ovu meru izriče isključivo sud. Sud odlučuje na predlog javnog tužioca, a posle potvrđivanja optužnice i po službenoj dužnosti. Sud može zabraniti okrivljenom prilaženje, sastajanje ili komuniciranje sa određenim licem ili zabraniti posećivanje određenih mesta. To sud može učiniti kada postoje okolnosti koje ukazuju da bi okrivljeni mogao ometati postupak uticanjem na oštećenog, svedoke, saučesnike ili prikrivače ili bi mogao ponoviti krivično delo, dovršiti pokušano krivično delo ili učiniti krivično delo kojim preti. U praksi se najčešće zabranjuje prilazak osumnjičenom oko mesta stanovanja i mesta rada drugog lica. Uz ovu meru sud može okrivljenom naložiti još neke obaveze. Te obaveze su da se povremeno javlja policiji, povereniku iz organa državne uprave nadležnog za izvršenje krivičnih sankcija ili drugom državnom organu određenom zakonom.

Trajanje mere zabrana prilaženja, sastajanja ili komuniciranja sa određenim licem i posećivanja određenih mesta

Ova mera može trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravnosnažnosti presude, odnosno do upućivanja okrivljenog na izdržavanje krivične sankcije koja se sastoji u lišenju slobode. Sud je dužan da svaka tri meseca ispita da li je dalje trajanje mere opravdano.

Kontrolu primene ove mere vrši policija.

Posledice ako se ne poštuje mera zabrana prilaženja, sastajanja ili komuniciranja sa određenim licem i posećivanja određenih mesta

Okrivljeni će se u rešenju o izricanju ove mere upozoriti da se prema njemu može odrediti teža mera. Kao teže mere zakon predviđa, zabranu napuštanja boravišta, jemstvo, zabranu napuštanja stana i pritvor.

Kao što se može zaključiti za razliku od hitne mere kršenje ove mere može imati drugačije posledice. Dok se kod hitne mere odgovara za prekršaj ovde se u slučaju kršenja izriču navedene teže mere.

4. Mera bezbednosti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenim

Osim već navedenih mera sud može učiniocu krivičnog dela zabraniti približavanje oštećenom na određenoj udaljenosti, zabraniti pristup u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada oštećenog i zabraniti dalje uznemiravanje oštećenog, odnosno dalju komunikaciju sa oštećenim. Sud može izreći ovu zabranu ako se opravdano može smatrati da bi dalje vršenje takvih radnji učinioca krivičnog dela bilo opasno po oštećenog. Izricanje ove mere propisano je Krivičnim zakonikom.

Za razliku od prethodnih mera sud ovu meru izriče učiniocu krivičnog dela. To znači da sud najpre mora utvrditi da je određeno lice izvršilo krivično delo. U presudi u kojoj ga oglašava krivim sud izriče i navedene zabrane.

Trajanje mere bezbednosti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenim

Sud određuje trajanje ove mere u presudi. Međutim, ona ne može biti kraće od šest meseci niti duže od tri godine, računajući od dana pravnosnažnosti odluke. Vreme provedeno u zatvoru, odnosno u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršena mera bezbednosti ne uračunava se u vreme trajanja ove mere.

Ova mera se može ukinuti pre isteka vremena za koje je određena, ako prestanu razlozi zbog kojih je određena.

Zaključak

Zabrane prilaska i komunikacije je važno sredstvo u zaštiti žrtava nasilja u porodici, ugroženih osoba i javne bezbednosti. Ova mera omogućava sudovima da ograniče kontakt između počinilaca krivičnih dela i njihovih žrtava, čime se smanjuje rizik od daljeg nasilja i ugrožavanja bezbednosti.

Ovu meru treba primenjivati samo u situacijama kada je to neophodno i kada nema drugih efikasnih načina zaštite. Takođe je važno da se ova mera primenjuje uz poštovanje osnovnih ljudskih prava, kako počinilaca, tako i žrtava, i da se pravilno sprovodi i nadzire. Krajnji cilj ove mere je da se zaštite žrtve nasilja i ugrožene osobe, te da se spreče budući incidenti. U tom smislu, meru zabrane prilaska i komunikacije treba tretirati kao deo sveobuhvatne strategije za borbu protiv nasilja u porodici i zaštite ljudskih prava.

Za podršku od nasilja u porodici možete posetiti i internet stranicu Sigurna Kuća (sigurnakuca.net)

One thought on “Zabrana prilaska i komunikacije – kako zahtevati izricanje

  1. Pingback: PSIHIČKO NASILJE U PORODICI KAZNE I PRIMER KRIVIČNE PRIJAVE