Proganjanje kao krivično delo – sudska praksa i mere zaštite

Proganjanje je narodski rečeno uporno i namerno uznemiravanje pojedinca ili grupe ljudi. Ono često prethodi teškim krivičnim delima. Najčešće se krije u nekom obliku patologije i iskrivljene percepcije progonitelja. Zbog toga je veoma važno prepoznati ga, prijaviti i sprečiti teže posledice. Ovaj članak će vam pomoći da prepoznate kada je neko uznemiravanje krivično delo i koje mere možete preduzeti radi zaštite od proganjanja.

proganjanje
Proganjanje

Proganjanje kao krivično delo

Proganjanje kao krivično delo propisano je u članu 138a Krivičnog zakonika. Ovo krivično delo čini onaj ko u toku određenog vremenskog perioda uporno preduzima neke od nabrojanih radnji u ovom članu zakona. Da bi postojalo ovo krivično delo sve te propisane radnje moraju biti preduzete u određenom vremenskom periodu i uporno. Pre nego što pobrojimo koje su to radnje važno je razjasniti šta se podrazumeva pod terminima određeni vremenski period i uporno.

Protivpravne radnje se moraju preduzimati u određenom vremenskom periodu

Radnje koje se preduzimaju prema žrtvi moraju se ponavljati i trajati određeni period. To će biti slučaj kada se neke od opisanih protivpravnih radnji preduzimaju više dana, više meseci pa čak i godina. Međutim, ovo krivično delo može postojati i ako se radnje preduzimaju u toku jednog dana. U tom smislu veoma je važno imati u vidu učestalost radnji. Slanje velikog broja poruka u roku od jednog ili dva sata takođe može predstavljati ovo krivično delo. Radi ocene da li su ove radnje preduzete u određenom vremenskom periodu sud će ceniti ukupan broj radnji, intezitet radnji, dužinu trajanja i konkretne vremenske razmake između radnji. Kada je napad intenzivniji za postojanje krivičnog dela može se prihvatiti i kraći vremenski period.

Uporno podrazumeva da jednokratna radnja ne može predstavljati krivično delo proganjanje

Uporno preduzimanje zakonom propisanih radnje znači da one predstavljaju seriju ponovljenih i nametljivih postupaka, ponašanja ili komunikacija usmerenih ka određenoj osobi.

Jednokratno preduzimanje nekih od opisanih radnji ne može predstavljati krivično delo proganjanje. Međutim, to ne znači da i ta jednokratna radnja ne predstavlja neko drugo krivično delo. Ukoliko se ta jednokratna radnja ogleda u pretnji da će se napasti na život i telo drugog lica ili njemu bliskog lica onda se za tu radnju može goniti zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz čl. 138 Krivičnog zakonika. Ukoliko je jednokratna radnja povreda telesnog integriteta drugog lica može postojati krivično delo laka telesna povreda iz čl. 122 Krivičnog zakonika odnosno krivično delo teška telesna povreda iz čl. 121 Krivičnog zakonika. Može se raditi i o jednokratnom slanju neprimerenih seksualnih poruka, fotografija ili videa. U tom slučaju se učinilac može goniti za krivično delo polno uznemiravanje iz čl. 182a KZ.

RADNJE KOJE PREDSTAVLJAJU KRIVIČNO DELO PROGANJANJE

1.Neovlašćeno praćenje ili preduzimanje druge radnje u cilju fizičkog približavanja drugom licu protivno njegovoj volji

Neovlašćenjo praćenje podrazumeva nadgledanje kretanja i aktivnosti neke osobe protivno zakonu i volji te osobe. Ono se može preduzimati u stvarnom svetu ali i u virtuelnom svetu.

Kada govorimo o praćenju prvo nam na um pada kretanje neke osobe za nama i neposredno opažanje našeg kretanja i ponašanja. To su svi oblici davanja do znanja drugoj osobi da je posmatrana ( dolazak u isti kafić, čekanje ispred kuće, ulaženje u mesto rada ili stanovanja šrtve, uzimanje sobe u istom hotelu i sl.) Međutim, evo i drugih oblika neovlašćenog praćenja:

  1. Praćenje na internetu: Ovo može podrazumevati praćenje ponašanja korisnika na veb stranicama, prikupljanje podataka o pretraživanju ili praćenje online aktivnosti putem kolačića.
  2. Praćenje putem uređaja: Korišćenje uređaja poput GPS uređaja, praćenje mobilnih telefona ili drugih uređaja bez dozvole osobe koja se prati.
  3. Praćenje komunikacija: Neovlašćeno prisluškivanje telefonskih razgovora, praćenje elektronske pošte ili drugih oblika komunikacije bez pristanka drugog lica.
  4. Video nadzor bez dozvole: Postavljanje video kamera na mestima gde druga osoba očekuje da ima privatnost.
  5. Praćenje putem društvenih medija: Prikupljanje i analiziranje informacija o nekoj osobi na društvenim medijima bez njenog znanja ili pristanka.
  6. Praćenje putem tehnologije prepoznavanja lica: Korišćenje tehnologija za prepoznavanje lica bez dozvole osoba koje su prepoznate.

Radnje koje imaju za cilj fizičko približavanje drugom licu protivno njegovoj volji takođe mogu biti raznovrsne. To su sve vrste dodira i fizičkog kontakta koji nije dobrodošao i za koji osoba nije izrazila saglasnost. To mogu biti razne vrste čak i nežnih kontakta, kao što su rukovanje, tapšanje po ramenu ili zagrljaj ukoliko se preduzimaju i pored protivljenja druge osobe.

2. Nastojanje da se sa drugim licem, protivno njegovoj volji uspostavi kontakt neposredno, preko trećeg lica ili putem sredstava komunikacije.

Uspostavljanje neposrednog kontakta predstavlja sve oblike uspostavljanja komunikacije sa drugom osobom protiv njene volje. To može biti:

  1. Napastvovanje: Uporno udvaranje prema osobi koja je izričito pokazala da je nezainterosovana.
  2. Uporno pozivanje osobe na društvene događaje, izlazak na kafu, večeru, filmsku projekciju ili slične aktivnosti.
  3. Stalno iniciranje razgovora ili postavljanje pitanja o hobijima, interesovanjima ili životu druge osobe.
  4. Stalno i uporno pružanje pomoći ili podrške kada je to nepotrebno.
  5. Uznemiravanje na radnom mestu: Neprimereno ponašanje na radnom mestu, uključujući seksualno uznemiravanje ili neprijateljsko okruženje.

Uspostavljanje kontakta preko trećeg lica podrazumeva korišćenje članova porodice, kolega sa posla ili drugih bliskiskih lica žrtve kako bi se stupilo u kontakt sa žrtvom protivno njenoj volji.

Neželjeno uspostavljanje kontakta putem sredstava komunikacije predstavlja sve oblike uznemiravanja putem elektronskih sredstava. To može biti slanje poruka putem društvenih mreža, e-pošte, SMS poruka ili putem drugih sredstava komunikacije. Osim slanja tekstualnih poruka to može biti i slanje fotografija, videa ili poziva putem telefona.

VAŽNO JE DA SU PROTIVPRAVNE RADNJE POD TAČKOM 1 I 2 PREDUZIMANE PROTIVNO VOLJI DRUGOG LICA I DA JE TO LICE ISKAZALO PROTIVLJENJE

Za procenu da li je postupano protivno volji drugog lica moraju se posmatrati objektivni kriterijumi, konkretne radnje i subjektivni odnos učinioca. Protivljenje predstavlja svaki odgovor ošećenog koji ima za cilj stavljanje do znanja progonitelju da prekine. Pri tome protivljenje ne mora biti izričito. To se može učiniti i na druge načine kao što je napuštanje mesta gde se progonitelj nalazi, pozivanje policije i slično.

U praski se može javiti slučajevi kada žrtva iz straha povremeno ima dobru komunikaciju sa progoniteljem. Međutim, to ne znači da se celokupna komunikacija odvijala po volji oštećenog. Zbog toga volju za komunikacijom treba pažljivo ceniti u svakom konkretnom slučaju i na osnovu svih okolnosti.

3. Zloupotreba podataka o ličnosti drugog lica ili njemu bliskog lica radi naručivanja robe ili usluga

Ovde se radi o zloupotrebi raznih ličnih podataka građana koji se koriste radi nametljive prodaje robe i usluga.

4. Pretnja napadom na život, telo ili slobodu drugog lica ili njemu bliskog lica

Pretnja napadom na život i telo drugog lica predstavlja krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz čl. 138 KZ. Međutim, kada se ove pretnje ponavljaju uporno i u određenom vremenskom periodu one predstavljaju krivično delo proganjanje. Za razliku od krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti ovde je dodata i pretnja na slobodu drugog lica i njemu bliskog lica. Pretnja na slobodu podrazumeva svaki vid fizičkog ili verbalnog prisiljavanje žrtve da ostane na određenom mestu ili da ne napušta određenu lokaciju. Može se ispoljavati pretnjama zaključavanja vrata, vezivanjem ili bilo kojim drugim oblikom ograničavanja slobode kretanja. Učinioci često koriste emocije žrtve te prete napadom na slobodu bliskih lica žrtve, najčešće dece.

5. Preduzimanje drugih sličnih radnji na način koji može osetno da ugrozi lični život lica prema kome se radnje preduzimaju

Ovom tačkom obuhvaćene su sve druge slične radnje koje nisu obuhvaćene prethodnim tačkama a kojima takođe može da se ugrozi lični život lica prema kome se preduzimaju. To može biti otvaranje lažnih profila na društvenim mrežama, širenje lažnih informacija na internetu, radnje usmerene na kućne ljubimce žrtve, na uništenje imovine i slično. Važno je da ove radnje budu takvog karaktera da mogu da izazovu uznemirenost kod žrtve i ugroze njen lični život te da zbog toga žrtva poželi da napusti sredinu u kojoj živi ili radi.

Posledice proganjanja

Proganjanje može dovesti do različitih posledica kako za lice koje se proganja tako i za njemu bliska lica. Proganjanje kod žrtve izaziva emocionalne posledice. Žrtve proganjanja često doživljavaju intenzivan psihološki stres, koji može izazvati anksioznost, depresiju i povećati rizik od različitih mentalnih zdravstvenih problema. Žrtve često osećaju stid, krivicu ili sram zbog proganjanja. Ako se proganjanje dešava i na poslu ono može uticati na profesionalni razvoj i izazvati probleme u karijeri žrtve.

Kod žrtve proganjanja vremenom se javlja sve veći osećaj nesigurnosti. To može dovesti dalje do napada panike i povlačenja u sebe. Žrtva se povlači iz socijalnih interakcija sa članovima porodice, prijateljima i kolegama. Zbog toga se kod žrtve može javiti i strah od samoće. Sve to može ostaviti trajne tragove na sposobnost žrtve da izgradi i održava zdrave međuljudske odnose. Zbog toga je važno razumeti žrtve proganjanja i pružiti im podršku. Žrtvama proganjanja treba omogućiti pristup pravdi, profesionalnu pomoć i stvarati okruženje koje promoviše poštovanje, jednakost i sigurnost. Zbog toga je u nastavku teksta važno pročitati koje su mere za zaštitu od proganjanja.

Mere za zaštitu od proganjanja

U slučaju proganjana važno je da žrtva odmah reaguje i prijavi počinioca. Jedan od načina brze zaštite žrtve je zahtevanje izricanja mera zabrane prilaska i komunikacije. Detaljno o ovoj meri možete pričitati ovde.

Kako bi protiv progonitelja bio pokrenut krivični postupak potrebno je podneti krivičnu prijavu. Kako to učiniti možete pročitati u tekstu KRIVIČNA PRIJAVA PRIMER I OBRAZAC KRIVIČNE PRIJAVE.

Krivično delo proganjanje i sudska praksa

Primer osude za proganjanje iz sudske prakse

Presudom Vrhovnog kasicionog suda Kzz 1078/2021 od 12. 10. 2012.godine odbijen je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv presude kojom je jedno lice osuđeno za krivično delo proganjanje iz čl. 138a st. 1 tačka 1 i 5 KZ. Osuđeni je u više navrata presretao na ulici oštećenu i postavljao pitanja lične prirode. Dolazio je u lokal gde se oštećena nalazila, sedeo u njenoj neposrednoj blizini i gledao u njenom pravcu. Slao je piće za njen sto, prilazio njenom stolu i pitao je zašto se odvaja i govorio joj da sedne gde i ostali. Preko vlasnika lokala prenosio joj je poruke kada će biti u lokalu, a kada ne, iako to nije poštovao, već je dolazio u lokal i mimo tih termina, kada je u lokalu bila i oštećena. Sedeo je sam i posmatrao je. Poslao joj pismo (čija je sadržina bliže opisana u izreci). Sud je našao da iz ovih radnji proizilazi upornost okrivljenog, da se fizički približi oštećenoj i uspostavi kontakt sa njom. Ove radnje se ponavljaju, preduzimaju se protivno volji oštećene i karakteriše ih upornost i ponavljanje i to takvog intenziteta da su podobne da kod oštećene prema kojoj su bile upravljene izazovu psihičku nesigurnost i strah, odnosno da osetno ugroze lični život oštećene.

Primer kada je sud doneo oslobađajuću presudu

Presudom Kzz 70/19 od 6. 2. 2019. godine Vrhovni kasacioni sud je oslobodio optuženu od optužbe.

Optuženoj je stavljeno na teret da je radnje proganjanja preduzimala dana 08.02.2018. godine, oko 13,00 časova, u Prokuplju. Prema optužbi ona je drugo lice neovlašćeno pratila u cilju fizičkog približavanja tom licu protivno njegovoj volji. To je činila tako što je videvši oštećenu BB u centru Prokuplja, krenula za njom. Kada je oštećena ušla u kafe „VV“, ušla je za njom. Potom kada je izašla iz kafea, izašla je za njom i za oštećenom ušla u drugi kafić „GG“. Oštećena joj se obratila pitavši je da li je prati. Potom kada je oštećena izašla iz kafea i krenula ka centru grada kako bi se sastala sa svojim prijateljima DD i ĐĐ, krenula je za njom. Kada je oštećena sa svojim prijateljima ušla u putničko vozilo EE prišla je do vozila, a potom kada se vozilo udaljilo sa lica mesta, otišla do kuće oštećene BB i stajala u ulici.

Sud je zaključio da u činjeničnom opisu krivičnog dela nije naveden određeni vremenski period u kome je okrivljena preduzimala radnju izvršenja krivičnog dela. Navedeno je samo „dana 08.02.2018. godine, oko 13,00 časova“ a ne konkretno u vremenu od kada do kada. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda u konkretnom slučaju to nije dovoljno za postojanje predmetnog krivičnog dela. Bitno obeležje ovog krivičnog dela je da se radnje preduzimaju u određenom vremenskom periodu.

Upornost u sudskoj praksi kod proganjanja

U presudi Kzz 53/23 od 31.01.2023. godine Vrhovni kasacioni sud je zauzeo svoj stav o upornosti kao bitnom obeležju krivičnog dela proganjanje.

Okrivljenom se stavljalo na teret da je radnje proganjanja preduzimao u vremenskom intervalu od 10.12.2019. godine do 05.02.2020. godine. Prema optužbi protivno volji drugog lica, nastojao je da sa njim uspostavi kontakt putem sredstava komunikacije i tom prilikom pretio napadom na život i telo drugog lica. Radilo se o učiniocu koji nije u potpunosti mogao da shvati značaj svog dela, niti da adekvatno upravlja svojim postupcima usled trajnih duševnih bolesti rekurentnog depresivnog poremećaja sa psihotičnim simptomima F 33.3 i perzistentnog sumanutog poremećaja F 22. On je pod uticajem bitno povišenog depresivnog afekta koji je rezultirao slabom kontrolom impulsa, nebrigom za sebe i svakodnevnim konzumiranjem alkohola, sa svog Instagram profila „AA“, na Instagram profil oštećene BB, poslao poruku: „Evo ti malo materijala da staviš u svoju emisiju…“. Potom je dana 01.01.2020. godine poslao poruku oštećenoj „Želim ti ovu godinu i svaku narednu da ti i tvoji muževi dočekate ovako kao i ja…“. Nakon toga je oštećena blokirala instagram profil „AA“. Nakon toga je sa lažnog Instagram profila oštećenoj poslao poruku „Smrt ti neću oprostiti“ i „Osveta je slatka dok se čeka“. Oštećena je blokirala i ovaj Instagram profi. Zatim je okrivljeni sa svog broja mobilnog telefona oštećenoj poslao SMS poruku u kojoj je naveo da on još uvek vrši istragu povodom smrti njegove ćerke VV, da nije još dokazana krivica i da će njen sin GG i njegovi roditelji dobiti to što zaslužuju. Slao je i više drugih SMS poruka u kojima je govorio kako on zna gde živi oštećena BB i članovi njene porodice. Slao je poruke da se da je pod jakim lekovima i da mu nije ništa za verovati. Oštećenoj je slao i sliku groba svoje ćerke VV, te više drugih poruka u kojima je optuživao oštećenu da je značajno doprinela samoubistvu njegove ćerke VV, koje se dogodilo nekoliko meseci ranije.

Sud je zaključio da je okrivljeni radnje izvršenja krivičnog dela preduzimao u vremenskom periodu od gotovo dva meseca, da je koristio različite načine da bi uspostavio kontakt sa oštećenom protivno njenoj volji i to u više navrata najpre putem društvenih mreža, iznalazeći načine da to čini i nakon što je oštećena blokirala komunikaciju sa njim. Slao joj je SMS poruke na telefon preteći njoj i članovima njene porodice, što je kod oštećene izazvalo ozbiljno uznemirenje i strah. Iz ovih radnji proizlazi da je okrivljeni prilikom izvršenja dela iskazao upornost. Po oceni suda čak i izostavljanje zakonske formulacije – reči: „uporno“, u činjeničnom opisu predmetnog krivičnog dela nema za posledicu povredu zakona jer ona proizlazi iz načina izvršenja dela opisanog u optužnom aktu.

Kako na sudu dokazati proganjanje

U praksi može doći do poteškoća prilikom otkrivanja učinioca. Učinioci menjanju mobilne uređaje, prave lažne profile na društvenim mrežama i slično. Zbog toga je veoma važno da žrtve čuvaju sve sadržaje telefonske ili druge komunikacije. Uvid u sadržaj telefonske komunikacije može pomoći u otkrivanju učinioca ali i kao dokaz na sudu o toj komunikaciji. Odštampani tekst poruka ili skrinšot ekrana telefona odnosno računara mogu biti sastavni deo iskaza na sudu kojima će se potkrepiti verodostojnost tog iskaza. Dostavljenje audio ili video snimka takođe može poslužiti kao potvrda ili provera verodostojnosti iskaza. U vezi ovih dokaza treba ukazati na presude Vrhvnog kasacionog suda Kzz 726/20 i Kzz 751/2018.

Prilikom dokazivanja proganjanja treba voditi računa o zakonitosti pribavljanja dokaza. Može se desiti da sud neke dokaze oceni kao nezakonite zbog načina na koji su pribavljeni te da na kraju krivično dele ne bude dokazano. Zbog toga je važno znati i da se može vršiti uviđaj mobilnog telefona oštećenog ali da se na telefonu okrivljenog može vršiti pretresanje ali uz prethodnu naredbu suda.

Osim materijalnim dokazima proganjanje se može dokazivati i svedocima ali i veštačenjem okrivljenog. Veštačenje okrivljenog i njegove strukture ličnosti može ukizavita na oblike patologije i iskrivljene percepcije koji su doveli do toga da se tako ponaša.

Kod dokazivanja proganjanja veoma je bitno da se proganjanje prijavi odmah jer se i time dokazuje osećaj nesigurnosti kao posledica ovog krivičnog dela.

Kazne za krivično delo proganjanje

Za krivično delo proganjanje propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Međutim, ako je tim delom izazvana opasnost po život, zdravlje ili telo lica prema kome je delo izvršeno ili njemu bliskog lica propisana je kazna zatvora od tri meseca do pet godina. Najteži oblik ovog krivičnog dela je ako je usled proganjanja nastupila smrt drugog lica ili njemu bliskog lica. U tom slučaju propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina.

Bez obzira što su zakonom propisane navedene kazne zatvora to ne znači da će sud u svakom slučaju lice koje oglasi krivim za proganjanje osuditi na kaznu zatvora. Koja će krivična sankcija biti izrečena učinioca ovog krivičnog dela zavisi od mnogih okolnosti. Ukoliko se radi o neosuđivanom licu sud mu može izreći i uslovu osudu. Sud takođe može odrediti i da osuđeni kaznu zatvora izdržava u prostorijama u kojima stanuje uz primenu elektronskog nadzora. Ovakav način izdržavanja kazne zatvora sud može odrediti ako učiniocu krivičnog dela izrekne kaznu zatvora do jedne godine.

Što se tiče novčane kazne njen iznos takođe najviše zavisi od toga da li je okrivljeni ranije osuđivan ili ne. U praksi se ti iznosi najčešće kreću u iznosu od 50.000,00 dinara do 150.000,00 dinara.